Zeko zna

... @ blogger.ba

13.12.2006.

O žoharima (the cockroach story) Part II

... nastavak prošlog posta (završetak priče)


Sjednem pred monitor i spojim se na internet. Ovoga puta igrice i x-rejted stranice nisu bile moj cilj, i kompjuter se nemalo iznenadio kada kursor nije posegnuo za ustaljenim ikonama! U prvi mah ponašao se malo čudno, i jedva je sa ekrana odstranio već upekle slike sisa i guzica. Dohvatim mišta, otvorim Google i kliknem na prostor za upit. Odmah se otvori padajući autofill-izbornik mojih prijašnjih pretraga, sve redom pojmovi kao action, babes, bang bus, blowjob, domination, milf, nurse, sex, teen, tits... Ja hladnokrvno zanemarim ponuđeno, i velikim slovima upišem COCKROACH. I sam Google se iznenadio ovim nesvakidašnjim upitom, ali se ipak bacio u potragu vjerovatno misleći da se radi o novom fetšu.

Puna tri dana pretraživao sam internet za materijalima o žoharima. Sabrao sam sve najbolje stranice u bukmarkse, i proučavao ih iz temelja. Krenuo sam od povijesti razvoja žohara, preko geografske rasprostranjenosti pojednih vrsta, načina razmnožavanja i stila života, pa sve do posmrtnih obrednih običaja (o ovom zadnjem je bilo vrlo malo materijala). Naučio sam sve što se dalo naučiti. Htio sam znati sve što bih mogao upotrijebiti u borbi protiv te gamadi. Njihove slabe točke, mentalne sposobnosti, način komunikacije, hijerarhijske odnose... Drugim riječima, uvukao sam se u njihovu glavu, te s vremenom počeo i razmišljati kao žohar.

Dok sam češljao internet za raznoraznim oružjem i bojnim otrovima koje bih mogao upotrijebiti u ovom svetom ratu, promatrao sam njihovo ponašanje i kretnje po stanu. Pažljivo sam bilježio sva zapažanja, i donosio strateške odluke. Napetost se mogla namirisati u zraku. Oooo da. Ovo je postala vrlo osobna stvar. Neće mene neki ružni kukci zajebavat iz godine u godinu. Došao je kraj ovoj igri.

Jedno jutro spremih pozamašnu svoticu para u džep i uputih se u grad, u specijaliziranu trgovinu čiji logo sadrži simpatičnu karikaturu žohara ukriženih očiju i veliki ghost busters-style crveni krug sa dijagonalnom kosom crtom. Na vratima sam se osjećao kao da ulazim u crkvu.

Košarica se punila ovim redom:
1. Ljepilo – tanke plastične plitke posudice sa ljepilom i posutim sjemenkama
-jer gadovi vole sjemenke, zapravo, hrane se sa svime i svačime - ostacima hrane, šećerom, odrezanim noktima, vlasima kose, čak i običnom prašinom, pa i svojm mrtvim 'sunarodnjacima'.

2. Kućice sa otrovom – plastične kutuijice sa izbirjanim rupama i hodnicima, te komadićem otrova u sredini
- jer gadovi vole uska i mračna mjesta, u kojima legu svoja jaja. Iz jednog jaja izlazi i po 40 potomaka, a par žohara za svog života (od 15 do 25 tjedana) kod nekih vrsta može izleći i do 20 000 mladih! Uvuče li vam se u vašu žohar-free sobu samo jedna ženka sa jajetom.... Game over. Ovaj tekst postat će vaša škola.

3. Sprejevi – priručno sredstvo za borbu 'prsa u prsa'
- vrlo neefikasno jer se bitka najčešće vrši sistemom 'jedan na jedan' a ako uzmemo u obzir gore navedene brojke, jednostavno nema smisla. Sprej kao oružje više je psihološke prirode. Stoji na polici, osjećate se moćno, a na slici spreja je žohar na leđima kojem očito danas nije najbolji dan u životu.

4. I za kraj – sprej bombe. Pravo malo kemijsko biološko oružje koje se aktivira na sredini sobe, te se ostavi da djeluje kroz 4 do 6 sati, nakon čega je još toliko preporučljivo zračiti prostoriju.
- samo držati u rukama takvu napravu izaziva vama golemo zadovoljstvo. Vjerujem da se isto tako osjećaju i vođe terorističkih nuklearnih sila.

Žohari su mala i brza stvorenja. Sljepi su i kreću se pomoću receptora u ticalima. Osjećaju vibracije zraka i predmeta koji se približava. Ne prenose nikakve bolesti, pa u praksi nije problem udariti ga rukom. Iz iskustva savjetujem lagani prilaz kažiprstom prema glavi ravno odozgo, pod kutem od 90 stupnjeva, te mu lagano prignječite glavu. To im je takozvani mrtvi kut. Nakon pet do sedam ubojstava, preporučlljivo je pranje ruku.

Gnjezde se na toplim mjestima. Televizor koji je često upaljen, stražnji dio frižidera, pa čak i u sam toranj kompjutera čine idealna mjesta. Savjet: Gasite kompjuter ako ga ne koristite. Ja nisam.

Nikada, ali nikada nemojte gaznuti žohara na tepihu! Možda ste gaznuli 'noseću' ženku, i tom ste trenutku nehotice stvorili gnjezdo od četrdesetak žohara nasred dnevnog boravka. Pažljivim promatranjem moguće je ustavnovit dali je žohar ženka ili mužijak. Mužijak na guzici ima dvije izrasline u obliku slova V, a ženka je više zaobljena. Ako je kuja trudna, vidi se i jajašce koje gotovo da čini pola tijela.

Sami čin ratovanja neću opisivati. Bila su to dva duga tjedna obilježena genocidom i suzama. Neprijatelj je eliminiran, a ja sam postao glavni savjetnik za borbu protiv žohara u zgradi. Nadam se da ste i vi iz ovog ponešto naučili, uz iskrene želje... dabogda vam nikad netrebalo.

Uživajte;)


MOJI LINKOVI

leonbda@gmail.com

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
10213

Powered by Blogger.ba