Zeko zna

... @ blogger.ba

06.12.2006.

Kako preživjeti bez seksa

Komadi. Djevojke. Trebe. Cure. Žene. Bez obzira kako ih nazvali, jedno je sigurno. One su definitivno najveći drive force za čitav muški rod. Kada smo imali oko 18 godina, jedan moj frend je dobro primjetio:
Zašto ti u životu treba novac?
1. Da se lijepo obučeš – da bi bio privlačniji komadima.
2. Da kupiš dobar auto – da se pred komadima uzdigneš iznad konkurencije.
3. Da možeš izlazit – da bi našao kakvog komada
4. Da zaradiš novac – da bi mogao sve prethodno navedeno
To je bilo tako dok smo bili mlađi. Sada nas, uz komade, muče i druge stvari kao egzistencija, zdravlje, pun želudac...


Za pun želudac moraš jesti. Za zdravlje moraš voditi zdrav život, imati malo sreće, i biti genetski nesjeban. Za krov nad glavom se moraš snaći, bilo švercanjem kod staraca ili nekako drukčije. Međutim, komadi su nešto bez čega se MOŽE, ako stvorimo idealne uvjete. Jesam li pridobio vašu pažnju? Ako jesam, onda samo za vas u nastavku slijedi recept :)

Kao i cigarete, alkohol, droga, i komadi su vrsta ovisnosti. Ako konzumiraš alkohol svaki dan, ili ako pušiš kutiju dnevno, vaš organizam će i sutradan neizbježno zatražiti svoju dozu opijata. U teenagerskim godinama smo u prosjeku pola dana provodili sa erekcijom tvrdom poput najzdravije hrastovine. Koliko puta sam presjedio mali odmor u školi jer je bilo nemoguće ustati. Klasične kupaće speedo hlačice zamjenio sam vrećastim kratkim, upravo iz tog razloga. Masturbiralo se kad god se stiglo. Svaka lopta podsjećala je na sisu, a bilo kakva rupa, ili utor - na pizdu (skjuz’ maj frenč). Drugim riječima, bili smo ovisnici.

Kako smo malo odrastali, stvari su se napokon počele mijenjati. Uskoro smo počeli koristiti i gornju glavu jer donja više nije oduzimala toliko krvi. Savladali smo samokontrolu (većina nas). Uskoro smo počeli primjećivati i ostatak svijeta.

Blagoslovljeni su oni kojima je seks stvar svakodnevnice. Međutim, oni koji seks konzumiraju na kapaljku, više vremena provedu mučeći se sa tom činjenicom, te se na kraju samo isfrustrijau i shvate da je sve bilo apsolutno uzaludno i neisplativo, možda bi trebali poslušati savjet koji slijedi.

Seksualni nagon i potreba za ženskim društvom se da sistematski izbjeći, i to čak ne previše ekstremno. Kao prvo, morate prestati izlaziti. Ne mislim da se zaključate u kuću, nego da se posvetite kućanskim poslovima, čitanju knjiga, igranju igrica, uređivanju vrta, i slično. Što manje izlazite potreba za izlascima će biti manja. S vremenom će postati čak i gnjavaža. Ne gledajte telviziju i ne listajte modne časopise. Televizija i novine pune su zamamnih oblina i reklama koje su pažljivo isprogramnirane da u nama pobude nagone vezane za kupvinu, nerjetko tako da gađaju di smo najosjetljiviji. Serviraju nam komade.
Ne zovite ljude iz imenika vašeg mobitela. Što manje vi zovte njih, to će oni manje zvati vas. Što vas manje zovu, manje ćete izlaziti. Što manje izlazite, manje sisa i guzica će vam biti pred očima. Što manje, to bolje. Uskoro ćete shvatiti da je prošao čitav dan bez da vas je bilo što asociralo na seks, a kamo li da ste osjetili želju za istim. Čestitke, upravo ste postigli cilj ove male vježbe!

Sad kad ste sve to dobro proučili, i kroz neko vrijeme proveli u praksi, natjerajte se van i dobro se napite i izdrogirajte, uhvatite bilo kakvog komada, i “kaznite” je za svo ovo vrijeme pauziranja, i nastavite sa životom kakav je bio i prije. Znate kako se kaže: Nakon kiše mora zasjati sunce, a ako je ovdje opisana izolacija kiša, onda je sunce, ni manje ni više nego bogat seksualni život! :)
05.12.2006.

Obiteljske veze

Ovo je tema o kojoj bi želio čuti vaše cijenjeno mišljenje. Već dugo vremena roditelji mi prigovaraju jer sam po nekim njihovim standardima ja vrlo nepristojan i "nenormalan" u pogledu obiteljskih veza. Naime, zamjeraju mi što glatko odjebavam širu, a ponekad i užu rodbinu.

Da pojasnim. Ne radi se tu o mojim roditeljima i sestrama. Radi se o odnosima sa bakama i djedovima, tetama, stričevima, bratićima i sestričnama, itd. Neke od navedenih ljudi vidim češće, neke rijeđe, s nekima se čujem telefonom, mailom, kako stignem. Većina ih živi po našim otocima, a ima i onih koji su rasuti po svijetu.

Kontaktiram samo sa onima koji su mi dragi i bliski srcu. Ne jebem dva posto što je neki tamo tip iz Zagreba moj prvi rođak ako se nismo čuli 3 godine, a i kad se vidimo, zaključak je da nismo baš kompaktibilni iako je među nama samo 2 godine razlike. Drugačije okruženje, drugi prijatelji, drugačija kultura, navike, obrazovanje... sve je to rezultiralo time što smo danas u tolikoj suprotnosti, iako smo kao mulci skupa bosonogi trčali po plažama.

Nedavno se se udavala nejgova sestra, moja sestrična. Naravno, čitava moja obitelj je bila pozvana. Ja nisam išao. Nisam išao jer sam tu curu zadnji put vidio kada je išla u četvrti osnovne. Još uz to, studirala je tu u Opatiji 4 godine, i za to vrijeme nas nije niti jedanput posjetila!

Kao što je i za očekivati, pzivnice za vjenčanje, uz moju obitelj, bile su poslane i čitavoj rodbini. Dali ih je ona poslala zato što nas želi vidjeti na svom vjenčanju? Ne. Poslala ih je zato što su njena mama i moj tata, brat i sestra. Poslala je takvih pozivnica još na deset strana. Poslala ih je zato jer je red. Jer je to normalno. E to "normalno" i "zato jer je red" meni ide toliko nakurac da vam to ne mogu opisat!!!

Zašto je to red? Ma gdje je to zapisano da ja moram nekog zvat na vjenčanje samo zato jer smo u nekom srodstvu? Za koji kurac moja mama mora gore u Zg lagat da sam u nekom poslu pa da nisam mogao doći, kada svi svjesno znaju da su to sranja? Sranja oko kojih se neće dignut previše prašine. Ma kakav će to posao mene spriječitit da ja ne dođem meni dragoj osobi na vjenčanje? Mislite li da je ona makar sekundu imala u glavi moju sliku nakon te priglupe ispričnice? Ma ubila se od tuge! Moš' mislit.

Masu puta moj tata traži od mene da nazovem baku, da se malo javim, jer ona stalno pita za mene. Sve što ja znam, i čega se sjećam o toj baki, je to da je bila jako zločesta kad sam bio mali, da je stalno vikala, i da je nisam volio. Ali eto, svi su išli na more, a ja sa svojih 5 ili 6 godina nisam imao izbora nego da idem sa svojima. Samo iz tog razloga sam ja ljeti bio kod te bake. Još povrh svega, kroz godine odrastanja sam postao i pomalo alergičan na nju, jer žena jednostavno ima jako težak karakter.

Pitam ja vas sada, o čemu da ja danas pričam s bakom na telefonu? Neki će reći: Ma nije bitno, o vremenu i ovcama, važno je samo da te čuje. Takve su bake.
Ali što je samnom? Ja se osjećam užasno glupo tako natjeran na telefon, kao ono, stalo mi je, i pitam neka pitanja za koja znam da se pita kad neko živi na selu. Isto tako sa onim vjenčanjem Osjećao bi se kao uljez unatoč činjenici što sam pozvan. Nemam ja ništa protiv bake ili sestrične. Nikakva mržnja iz djetinstva ne leži u meni. Ustvari, jedva ih se i sjetim kroz godinu. Sve što tražim je da me se pusti na miru, i da svatko od nas živi svoje živote. Tražim previše?

Imam prijatelje za koje bi napravio sve. Da ulete u neka strašna govna, da im treba pomoć sa bilo čime, uvijek sam tu. To sam i dokazao više puta. Većina tih prijatelja bi isto napravila i za mene. Kažem većina, jer nikad neznaš tko ti je pravi prijatelj dok ne dođe do sranja. Ti ljudi će biti na mom vjenčanju. Te ljude ću nazvati kad ih se sjetim bez obzira gdje sam. Nazvat ću ih kad mi prifale, kad ih se zaželim, ali nikada neću zvati nekoga "reda radi" (osim poslovne partnere)!

Uglavnom, sve što želim reći je da rodbinske veze, kao takve, meni ništa ne znače. Član obitelji, po mojoj definiciji, je samo obična osoba koja se sticajem okolnosti rodila tu gdje se rodila, a titula bratić teta, ujak, strina, jednake su titulama odvjetnik, poštar, poznanik, umjetnik...

Veze unutar obitelji se moraju stvoriti, graditi, i održavati. Isto kao i prijateljstva.

05.12.2006.

Zašto dolaze u čoporu? Blago rečeno

O kome se radi? O curama u mom slučaju, ili općenito o partnerima i partnericama. Inspiriran tekstom blogerice soft cell, želio bih podjelit s vama iskustvo sa tim fenomenom.

Naime, svi smo mi ponekad sami, a ponekad nismo sami (this was deep:)) Uglavnom, da ne duljim nepotrebno, zašto kad smo sami imamo problema naći partnera, ali zato kad napokon nađemo nekog, čini se da se otvara još nekoliko opcija, a ponekad se naprosto čini da vas potencjalni parneri zaskaču sa svih strana! Ponekad ne možeš stići sve to riješiti! Eto, nedavno je frend imao razdoblje kada je trčao na četiri strane!!! Međutim, sada su i filmovi dobri!

Namjerno koristim izraz partner jer tu ubrajam sve kombinacije - cura, ljubanvnica, fuckbuddy, žena... i isto tako u muškom rodu. Ne mislim tu samo samo na sex. Redovito se događa da nađeš curu, i odjednom se oko tebe stvori još nekoliko vrlo zanimljivih djevojaka. Gotovo kao da ih je neka viša sila poslala.

Kakva su vaša iskustva po tom pitanju?


Noviji postovi |



MOJI LINKOVI

leonbda@gmail.com

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
10134

Powered by Blogger.ba